Preciznost riječi i njihovo Razumijevanje

Preuzeto sa sajta Tantričke Unutrašnje Prakse

Često govorimo da je osnovni problem identifikacija ili vezanost i da bez odustajanja od identifikacije sa onim što sada jesmo nema prodora u više stanje svijesti. Ovo samo po sebi nije neki problem da se shvati ali je problem način na koji će da se shvati. Značenje riječi koje imamo u svakodnevnom nije značenje koje možemo da koristimo u Unutarnjoj Evoluciji. To su dva različita jezika. Meni ovo znači sasvim nešto drugo do čovjeku koji ove riječi koristi na svakodnevan način. Svaka riječ u ovoj rečenici ima svoje značenje. “Osnovni problem”, “identifikacija ili vezanost”, “odustajanje”, “ono što jesmo”, “prodor u”, “više stanje svijesti”. Svaka ova riječ i konstatacija ima svoje značenje. I sve dok ne postoji pravilo razumijevanje značenja ne možemo govoriti o mogućnosti da netko iskoristi ovo za svoj Unutarnji razvoj. U mnogim duhovnim školama ne dopuštaju da se pređe na slijedeći korak ukoliko svaka riječ nije pravilno razumljiva. Ovdje nije riječ o mučenju Učenika, niti je riječ o pseudo-duhovnosti. Ovdje nije riječ o duhovnom tripu u kojem se netko uvjerava da je on “duhovna osoba”. Ovdje je riječ o stvarnoj Duhovnoj Osnovi bez koje Stvaran motiv i cilj čovjeka koji teži ka Unutarnjoj stvarnosti ne može biti ispunjen ukoliko on ne RAZUMIJE i sebe, i svijet i upute koje dobiva zarad postizanja cilja koji si je postavio.

Recimo, jedan Učenik mi je pitao: Pitanje: “Pojasni mi na što da obratim pažnju u ovom zadatku sa prihvaćanjem?”

Kao i kod većine pitanja ostanem zatečen nekoliko sekundi, ne toliko pitanjem koliko shvaćanjem da me ljudi ne razumiju kada govorim o Radu na Sebi. Najlakše bih mu odgovorio “obrati pažnju na prihvaćanje” i to bi bilo to. A onda u sebi osjetim svu nemoć koju čovjek osjeti tim pitanjem i znam da je ta nemoć upravo način da on Radi na Sebi. Ako zanemarim osjećaj koji me povezuje sa drugima i odgovorim iz preciznog viđenja pitanja onda za te ljude postajem “nemilosrdan”, “oštar” ili šta već. Ako dopustim da osjećaj koji imam uredi moj odgovor onda ulazim u pojašnjenje na koje mi svijest momentalno daje Viđenje da skup riječi koje upotrijebim ne mogu biti razumljive na ispravan način i da će ponovo doći pitanje koje je potpuno isto kao prvo samo postavljeno na drugi način, korištenjem drugih riječi koje također čovjek ne razumije. Tada se ponovo nalazim na početku i proces ponovo započinje. Između to dvoga koje prolazim u ovakvim situacijama nekada izaberem da moj odgovor bude kratak bez obzira da li će biti ispravno shvaćen ili ne, a ponekad idem linijom većeg otpora i pokušam da pojasnim o čemu se radi nadajući se da će neke stvari koje kažem leći tokom vremena.



Sve u svemu, čim je postavljeno pitanje znači da se dešava određeno vrenje unutar čovjeka i da on pokušava naći odgovor na problem u kojem se našao. Jasno je da odgovor nije lak i traži mnogo više truda od odgovara koje ćete naći prostim klikom miša ili pitati nekog od autoriteta da vam odgovori. Pošto znam da je ovo pitanje često i da mnogi ne razumiju šta znači prihvatiti nešto procjena u meni govori da je bolje da dam odgovor no da tog Učenika gurnem u određeni proces u kojem znam slijed misli i emocija i nemoć koju osjeća kada je suočen sa željom da bude savršen, tj. intelektom koji nameće sliku savršenstva i vitalnom kretnjom koja ga gura, kao dio njegove osobnosti, u sukob, trenje, odbacivanje, krivicu, osjećaj pogrešnosti, itd. 

Heather Hansen

Pitanje je toliko kontradiktorno onom koji Vidi, jer on ili ona znaju da je prihvaćanje u stvari suprotnost od ne-prihvaćanja, sukoba, otpora sa nečim u čovjeku ili oko čovjeka. Prihvatiti nešto, kod čovjeka koji Zna, znači da je s nečim u otporu i da sam taj otpor sprječava ga da vidi stvarno stanje stvari ili njega samog. Nešto u sebi ili oko sebe njegov um ne može da prihvati takvim kakvo to jeste i ulazi u otpor, sukob, jako trenje u kojem stvarnost pokazuje jedno a njegovo tumačenje koje se oslanja na njegov filter uma ili osobnosti teži da stvarnost bude drugačija u skladu sa njegovim očekivanjima, projekcijama, vitalnim kretnjama, željama, itd. Ako bih odgovorio da prihvati sve to će ga baciti u još jače trenje u kojem ni osnovno prihvaćanje neće moći biti odrađeno kako treba a samim tim njegov um će stvoriti obrambeni mehanizam koji će ojačati sve sukobe i otpore koje već ima i time izgubiti mogućnost da radi na tim otporima. Saznanje u meni ima određeni oblik koji bih mogao formulirati kao viđenje cjeline i dijela koji čine Učenika u tom problemu. Vidim dio koji je suprotan cjelini i koji pokušava da svoje viđenje koje se oslanja na ograničeni um upotrijebi kao način projekcije na cjelinu a opet zbog nemoći da sagleda cjelinu sve što učini biti će suprotno toj cjelini. S druge strane Viđenje mi govori da on nije u suprotnosti sa cjelinom jer dio koji on jeste savršeno odgovara cjelini koju on doživljava svojim življenjem koje je dio druge cjeline u kojoj živi i pokušava da razriješi svoje problem. U tom momentu moram da izaberem cjelinu koja je u skladu sa njegovim težnjama i poznavanjem njegovih prepreka koje ima u odnosu na tu cjelinu kojoj teži a da on sam ni ne zna čemu to teži. U jednoj cjelini imam čovjeka koji teži nečem što naziva savršeno funkcioniranje, vitalno u ravnoteži, unutarnji mir i vidim da bilo šta da učini narušava kretnju ka toj cjelini. U drugoj cjelini uviđam da on kao takav savršeno odgovara životnom cjelini ili životu jer omogućava određeno trenje kojim život hrani nivo na kojem se nalazi i koristi ga kao sredstvo ili bateriju za samog sebe. Kao takav što god da napravi nalazi se u određenom sukobu sa kretnjama generalnog kretanja evolucije i kroz oba principa on će biti iskorišten za potrebe te cjeline bez obzira o kojoj je riječ. Moj problem je odabrati određenu kretnju koju on mora učiniti i koja će ga dovesti na kretanje Sile Involucije – Pratisaincare, tj. kretanje ka Izvoru – a opet ne proizvesti preveliko trenje koje će se pojaviti kao prenaglašena energija koja će tražiti izjednačenje na životnom nivou i samim tim gurnuti ga u još dublje trenje. Problem se uvećava kada sagledam da me to ne pita dio u njemu koji je odvojen ili Svjestan ili Kristaliziran u određenoj mjeri i može da upotrijebi Znanje koje mu mogu dati te neutralizirati djelovanje Životne Sile. Dio koji je odvojen ili Svjestan nema takva pitanja. On može da pita oko neke finese suočavanja ali ne i pitanje: “na što da obratim pažnju u ovom zadatku”. Ovaj dio koji me pita to pitanje pripada ograničenoj svijesti koja se temelji na suprotnostima, na otporima, na strahovima jer me pita da li postoji neki izuzetak kojem može dati dopuštenje da ostane takav kakav jeste. Ili dio koji me pita kao suprotnost onom s čim se mora suočiti. Opet u tim dijelovima postoji projekcija neuspjeha kojima ti dijelovi pokušavaju da ga zadrže na nivou gdje se nalazi. Osjećaj krivice i pogrešnosti već miniraju zadatak koji je dobio i sada me taj dio pita pitanje “na što da obrati pažnju”. Cijela struktura njega počev od tijela pa do uma nalazi se u otporu sa zadatkom koji je dobio dok dio u njemu koji je u nekoj mjeri Kristaliziran nalazi da je zadatak koristan i da mu može dati određeno bolje snalaženje u životu, da će moći prihvatiti vitalne kretnje koje su mu problem i od kojih inače kao čovjek bježi jer “savršenstvo” uma ili intelekta u tim trenutcima ne može da funkcionira i da kontrolira vitalnu kretnju.

Čemu da dam snagu, podršku, procjenu, usmjerenje? Koji dio u njemu da osnažim kako bi izašao iz blokade u kojoj se nalazi? Koliko će moj odgovor utjecati na druge dijelove koji su štetni i koji mu mogu uništiti napor koji ulaže?

Jasno mi je da odgovor koji dam Posvećenom čovjeku ima drugačiji prizvuk jer zna zašto je Posvećen, šta to znači, ali koji odgovor da dam čovjeku koji teži da postane Posvećen? Posvećenog bi gurnuo u suočavanje i to pojačavao svaki trenutak dok u njemu dio koji je u otporu ne bi bio slomljen jer u njemu postoji Jasnoća i spremnost na jako trenje ali i cilj koji mu daje snagu vukući je iz “budućnosti”. Ali ovog čovjeka moram učiniti u ovom životu ili možda najkasnije u slijedećem upravo Posvećenim Čovjekom, Čovjekom koji ima Svjesno središte, koji zna šta jeste i sve što se nalazi suprotno tome što jeste i njegovoj težnji on koristi kao način kristalizacije i goriva za svoj cilj. Ako ga stavim u “sadašnji trenutak” koji je za mene njegov cijeli život opet uviđam dva pravca njegova kretanja. I oba su u skladu sa različitim cjelinama. Ali jedna je poželjna za njega kao Čovjeka u Radu, a druga je suprotna tome. Opet ova druga daje dovoljno trenja da Čovjek u Radu uspije u svom cilju.

Odgovor: Obrati pažnju na Otpore koji se javljaju u odnosu na stvarnost života oko tebe. Otpori su unutarnji i govore ti o tome da tvoja struktura želi da stvarnost bude drugačije od one koja ona trenutno jeste. A upravo ona jeste takva jer to u tebi projicira tu stvarnost samo za tebe. U istoj situaciji tvoji prijatelji neće imati otpor jer njihova unutarnja realnost nije u suprotnosti sa situacijom, sada nije pitanje zbog čega nije, već mogućnost da uvidiš da kod jednog čovjeka neka situacije izaziva jak otpor a kod drugog ne. I da to ovisi o tipu čovjeka, njegovim vitalnim kretnjama, uvjerenjima i stavovima koje ima. Tvoja uvjerenja i stavovi suprotni su kretanju stvarnosti i stvaraju jake otpore čak i kada misliš da si ti u pravu a stvarnost nije. Stvarnosti nije bitno tko je u pravu a tko griješi. Ona je takva kakva ona jeste. Unutar te stvarnosti ti si energetski potencijal koji joj je prepreka i koji mora biti vraćen u određenu ravnotežu. Moment u kojem te stvarnost vrati u ravnotežu najčešće nije u skladu sa tobom i ti doživljavaš povredu od života. Način da to izbjegneš jeste da Učenje staviš iznad sebe i života ili stvarnosti u kojoj trenutno učestvuješ i koja ti pravi otpor. Učenje od tebe traži Prihvaćanje u smislu da nisi u Otporu sa događajem u kojem se nalaziš, već da osvijestiš svojevrsni otpor koji imaš i vidiš ga kao manifestaciju svog sustava uma i tijela. Uvidiš koji to dijelovi tebe žele drugačije, zašto, s kojim ciljem, gdje će te odvesti. Prihvaćanje ne znači da se ti pomiruješ sa stvarnošću života već da prihvaćaš situaciju u kojoj si se našao svojom “greškom” tj. svojim sustavom uvjerenja i stavova. Kada Prihvatiš nešto ti odustaješ od sukoba, otpora, straha, pokušaja da nešto prilagodiš sebi. Tj. ti odustaješ od dijela u tebi koji je u otporu, koji je kreiran od otpora, straha, bojazni, projekcije, uvjerenja, stava, pogrešnih ideja i koncepata. Dio koji je sposoban da nešto napravi je dio koji je iza toga. I kroz odustajanje od sukoba i otpora ti ćeš ili biti bačen u dio koji je iza unutar osobnosti i koji će projicirati osjećaj krivice, pogrešnosti, dio koji je suprotnost uma. Ili ćeš ući u Promatrača, Svjedoka koji VIDI, koji je najbliži Budnosti i neutralizirati prevelik potencijal koji dovodi do otpora i sukoba. Upravo pomoću Otpora i sukoba dio u tebi koji je Životan, tj. kreiran životnim utjecajima biva osnažen. A to nam nije cilj. Odustajanjem od Otpora i Sukoba imaš mogućnost ući u Promatrača koji je početak procesa Razumijevanja. 

Susie MacMurray

Drugim riječima, počni od laganih stvari. Uvidi otpor prema nekim ljudima koji ti ne znače nešto previše. Uvidi otpor prema situacijama koje nisu u skladu sa tobom i tvojim željama ali koje nisu prejake. Ne igraj igru sa situacijama i ljudima koji trenutno prelaze tvoju moć ili snagu koju imaš. Moraš steći snagu na manjim stvarima, baš kao i u treningu. Kada treniraš krećeš od manjih stvari, manjih napora i polako povećavaš. Tako je i u ovom.

Kada vidiš određenu situaciju u kojoj se nalaziš i koja postaje Događaj za tebe, uvidi otpor koji imaš prema njoj, uvidi kako je ne prihvaćaš i kako si u sukobu sa njom. Onda se odvoji od definiranja Događaja Umom i Osobnošću. Uđi u Svjedočenje, Promatranje. Budi kao dijete koje Promatra nešto što nikada nije vidjelo. Budi zainteresiran za to što će se desiti. U počeku izbjegavaj da ulaziš u unutarnje procese jer će te i mala situacija poraziti jer sebe prihvaćaš “zdravo za gotovo”. Obrati pažnju samo na Događaj i sukob na vanjskom umu ili izvana u svijetu. Vidi ljude, događaj, okolinu bez da je odbacuješ, bez da je procjenjuješ, bez da stvaraš dublji otpor. Shvati da su stvari oko tebe, ljudi, situacije upravo takve kakve su i nemaju veze sa tobom. Ti si njihov učesnik samo pod uvjetom da prihvaćaš svoj dio u situaciji. Dopusti toj stvarnosti da bude upravo takva kakva jeste bez da je procjenjuješ ili da joj daješ drugačije tumačenje od onog koje ona ima. Kao kada se pitaš “šta je slijedeće što će se desiti” na taj način promatraj situaciju. Ako um krene da tumači vidi šta radi i nemoj stati na njegovu stranu. Samo je konstatiraj i nastavi da promatraš situaciju, čovjeka ispred tebe, dešavanje u kući.

Kada je unutarnja stvarnost ona koja izaziva otpor i sukob učini isto. Znaj da ona ne postoji ako ti unutar nje ne postojiš baš kao i vanjska stvarnost. Ona je tu JER SI TI TU. Ti tumačiš, vidiš, doživljavaš tu stvarnost. Ne ona tebe. Ona ne postoji ako ti nisi tu kao temelj na koji se ona oslanja. Kukavičluk je mijenjati stvarnost jer to pokazuje da nisi u skladu sa njom. Kukavica mijenja svijet jer ne može da promijeni sebe. Hrabrost je suočiti se sa svijetom i sobom i uvidjeti ono što kreiraš kao netko tko se boji svijeta i sebe. Hrabrost je uvidjeti ono u sebi što izaziva određeni splet događaja. Kada izmijeniš dijelove koji izazivaju sukob tada možeš da mijenjaš stvarnost oko sebe. Ali će ona već biti izmijenjena jer ne postoji ono što privlači tu stvarnost. Otuda, osmotri svoj unutarnji Otpor i Sukob, vidi ga kao protivljenje, kao pokušaj da Stvarnosti nametneš svoje ograničeno viđenje i prihvati ono što se dešava. Neka se dešava, neka postoji jer samo Gospodar može da prihvati. Ne kontrolor koji je izraz kukavičluka. Ostani utišan iza i promatraj svu trijadu ludila koje pokušava da promijeni nešto, da izmijeni u skladu sa tim što to jeste. Kao da prvi put vidiš to, na taj način Promatraj. Imaš strah, konstatacije, analitičnost intelekta. Dobro. Vidi to takvim kakvo jeste bez da si u novom sukobu sa tim. TO NISI TI. To je proces kojim si poistovjećen. Vidi poistovjećenost, vidi strah tog dijela osobnosti, otpor koji to ima i ostani u pozadini gledajući u to kao da prvi put to vidiš. A onda prekini da tome daješ snagu, postojanost, smisao. Jedini smisao si ti.

Kao u vanjskoj stvarnosti u kojoj odustaješ od tumačenja i prosto vidiš to što se dešava ne dajući mu snagu, ne odbacujući, ne tumačeći, već samo budno promatrajući tako to učini i iznutra. I zapamti, kreni sa malim situacijama. Malim događajima, ljudima koji nemaju preveliko značenje u tebi. Nekada se može desiti panika cijelog sustava, ali ta panika je iluzorna. Ona ima snagu samo kada tebe uvuče u paniku. Otvori se emotivno običnim stvarima. Kada si sam u kući, otvori se emocijom i doživi stvarnost kuće bez tumačenja intelekta i pokušaja da nametne toj stvarnosti značenje i kretanje. Vidi nered u kući prosto kao nered u kući i otvori se doživljaju. Kada si vani, kada se osjećaj sigurnim, otvori se stvarnosti i doživi je emotivno. Osjeti je, bez da staneš na drugu stranu, protiv nje. Prihvati je takvom kakva ona jeste. Ništa bitno, nešto bitno, nebitno. Otvori se emocijom ka malim stvarima, prihvati ih i to će osnažiti tebe kao Svjedoka. Osjećaj unutarnju nelagodu. Nemoj da budeš u sukobu sa njom. Nemoj da hraniš Otpor prema njoj. Ona nije jaka i nije bitna. Otvori joj se. Doživi je sa prihvaćanjem. Sa osmjehom na licu. Jer bez tebe ona ne postoji. Budi Gospodar, ne kukavica kontrolor. Prilagodi joj se. Pusti neka postoji, jer ti si Gospodar. Zapamti. Kreni sa malim stvarima. I postepeno osvajaj prostor, moć i snagu. Kada naučiš da prihvatiš male stvari krupne neće biti problem. Doživi ih sa tijelom, osjetom, osjećajem (Emocijom), razumom, i na kraju Svjesno. Ti je proces učenja Prihvaćanja.

A onda kada jednom budeš jak i svjestan. Onda ćeš moći da Voliš. Dolazi bol, strah, nemoć a ti možeš da Voliš i da kroz to Emotivno Stanje promatraš, suočiš se, prihvatiš proces i promijeniš ga. To je Put Viirachare. Put Heroja. Put Viiracharii-ja. A tome težiš. To ne znači da se nećeš uplašiti, da nešto neće biti jače od tebe, ali ćeš znati da si ti taj zbog kojeg sve to može da postoji. Da samo kada si ti TI, Gospodar koji je sada uspavan ali teži da bude probuđen, stvari, stvarnost, život može da postoji i da bude takav kakav jeste. Tada se javlja određeni osjećaj moći koji je Ljubavan (nemam bolju riječ), koji Voli ali ne na običan ljudski način, već VOLI iza SNAGE, MOĆI, SVIJESTI. Čak i kada je situacija teška i loša, on može da Voli, da Bude, da Jeste i da samim tim Čini. Tada ono što je slabije, a u tom slučaju stvarnost, počinje da se mijenja. Tada to Što Jesi kreira Stvarnost u skladu sa tim Što Jesi.

Put ka Sebi počinje malim korakom. A završava shvaćanjem da si oduvijek i bio to čemu si težio. Ali ovaj put kao Gospodar, ne kao sluga.