Posts

Showing posts from July, 2017

V.Benjamin: Prilozi o istoriji

Image
[Krivica] 
Za prikrivanje linearnosti događanja najviša kategorija svetske istorije jeste krivica. Svaki moment u svetskoj istoriji okrivljava i okrivljavajući je. Uzrok i posledica nikada za strukturu svetske istorije ne mogu biti odlučujuće kategorije, jer ne mogu da odrede nikakav totalitet. Na logici je da dokaže stav da nikakav totalitet kao takav ne može biti uzrok ili posledica. U tome je greška racionalističkog poimanja istorije da ma kakav istorijski totalitet (tj. neko stanje sveta) sagledava kao uzrok ili posledicu. Ali neko stanje sveta je uvek samo krivica (koja se odnosi na nekakvo odocnelo stanje sveta). Da li je ono okrivljeno i u vezi s nekim ranijim (analogno kao što je svaki mehanički stadijum uzrok i posledica), tek bi trebalo istražiti. Štaviše, nikakav totalitet nije uzrok ili posledica, nikakav uzrok ili nikakva posledica nije totalitet. Naime, neki totalitet može u sebi sadržati neki kauzalni sistem, ali nikad ne može pomoću istog biti tačno definisan. Relaciju…

Amae – japanska čežnja za stapanjem

Image
Izvorno objavljeno na psihoterapija.com

Brojne su sličnosti i razlike među zapadnom i istočnom kulturom. Kultura Japana posjeduje običaje koje mi zapadnjaci često ne možemo razumjeti. Mnogo je japanskih riječi koje ne možemo prenijeti u našu kulturu, za njih ne postoji odgovarajući pojam. Takva je i japanska riječ – Amae. Amae možemo odrediti kao čežnju za stapanjem, želju da postanemo dijelom nekog većeg od nas samih, tko će se za nas brinuti i tješiti nas u trenucima krize. Japanski psihoanalitičar Takeo Doi tvrdi kako je baš Amae ta temeljna razlika između Japana i zapada. Stvarno, kad bolje pogledamo, odgoj djece na zapadu usmjeren je prema razvoju autonomije, borbenosti i ambicija. U Japanu, baš obratno, za djecu se vjeruje kako posjeduju potrebu za stapanjem i bliskosti, i roditelj im to i daje. Mnogo je aktivnosti koje djeca u Japanu mogu samostalno obavljati, baš kao i njihovi vršnjaci na zapadu, ali to ipak za njih čine njihovi roditelji. Pojam Amae nije vezan samo uz djecu…

I.Jevtić: Telo ljubavi - žensko telo u srednjovekovnoj mističkoj književnosti

Image
Izvorno objavljeno u časopisu "Polja"
Nije li upravo ta neranjivost ljubavnika ljubavi, ta anđeoska zaštita predanih duša (A jedan anđeo bio je serafim i izgarao je u ljubavi i bio je sveti lučonoša za odabranu dušu) 1 pre svega sklonište napuštenih, izabranih i ujedno razvlašćenih – jer kome mogu pripadati sunce, mesec i sve zvezde ako ne upravo onome koji je već odavno izgubio ovaj, naš svet? Srednjovekovno versko osećanje neopozivo je obeleženo razdvojenošću u srcu samog hrišćanstva, idejom otelotvorenog boga i odnosa koji iz toga izvire – napetosti – između božjeg i ljudskog. Zbog svog specifičnog, polivalentnog položaja u sazvežđu značenja koje je srednjovekovno društvo stvorilo o Isusovoj ljudskosti, o telesnom i spasenom, o muškom i ženskom, utoliko više je označena ženska pobožnost. I kada pokušamo da ova značenja iznova prizovemo, moramo pribeći vodećoj vrednosti muškaraca i žena koji su jednom krenuli da traže boga – poniznosti. 
Suočenost sa navikama i vrednostima…