Circles Squared

SIMBOL I ALEGORIJA 1. Simbolični svemir Trinaesto stoljeće uspijeva utemeljiti shvaćanje ljepote na hilemorfičkim osnovama, uvodeći u tu viziju teorije fizičkog i metafizičkog lijepog razra|ene u estetikama proporcije i svjetlosti. Ali da se shvati točka razvoja koju predstavljaju ti zaključ ci, potrebno je voditi računa još o jednom vidu srednjovjekovne estetske osjetljivosti, možda najtipičnijem, onome što najbolje obilježava to razdoblje jer pruža sliku takvih mentalnih procesa koje smatramo »srednjovjekovnima« u punom smislu: riječ je o simbolično-alegorijskoj viziji svemira. Osrednjovjekovnom simbolizmu pružio nam je magistralnu analizu Huizinga, pokazujući kako sklonost prema simboličnoj viziji svijeta može zahvatiti i suvremenog čovjeka: Niti u jednu veliku istinu srednjovjekovni duh nije bio toliko uvjeren kao u rije- či svetog Pavla Korinćanima: Videmus nunc per speculum in aenigmate, tunc autem facie ad faciem (sada vidimo nejasno u ogledalu, a onda ćemo licem u lic...

1. Umetnost i život  Predmet psiholoske estetike: tvorac i ljubitelj. - Postavlja se jedno prethodno pitanje: da li estetika ima naročito posla sa tvorcem koji je aktivan u stvaranju ili sa ljubiteljem koji je pasivan u posmatranju? Da li je psihološka estetika naročito psihologija genija i invencije ili psihologija divljenja, ukusa i ocenjivanja? Često su je shvatali na jedan ili na drugi način. Treba je shvatiti i na jedan i na drugi način. Ne zanemarujući nesumnjive razlike, treba zapaziti i da je stvaralac umetnik isto tako i sudija samom sebi: pisac čim ponovo pročitava svoj rukopis da bi ga ispravio, slikar čim se izmiče da bi video svoje platno u celini i doterao ga, muzičar čim svira svoju simfoniju na klaviru iii kad je orkestar pred njim ponavlja. A kritičar ili ljubitelj je aktivan na svoj način kad kroz misao oživljava delo i čini ga svojim i, da bi ga razumeo, trudeći se da usvoji njegovu tehniku. Moderna estetika se obraća redom tim obema, nerazlučivo vezanim, ...

Claudia Cardinale - Il gatopardo Poneko, nestrpljiv, dobije želju da digne ruke od razmišljanja o umetnosti jer ona treba da budi uživanje a ne razmišljanje o njenoj suštini; nije stoga nimalo slučajno što jedan od najznačajnijih estetičara 20. stoleća primećuje kako je "postalo samo po sebi razumljivo da ništa što se tiče umetnosti, ni u njoj samoj ni u njenom odnosu spram celine nije više samo po sebi razumljivo, pa čak ni njeno pravo na egzistenciju" (Adorno, 1980, 25). Međutim, ima i onih koji žele da znaju šta je to umetnost a šta umetničko delo, šta je estetsko iskustvo i kakav je odnos prirodnog i umetnički lepog; većina njih zna da estetika sa sobom donosi razočaranje jer se "ne piše ni za tvorca ni za posmatrača lepog, već jedino i isključivo za mislioca, kome delanje i držanje one dvojice predstavlja zagonetku" (Hartman, 1968, 5). Ako bi i mogla da nam kaže šta je lepo, estetika ne može da nas pouči kako da napravimo određen lepi oblik; ona nije pro...

AESTHETICS IS THAT branch of philosophy defining beauty and the beautiful, how it can be recognized, ascertained, judged. In the West the term was first used in 1750 to describe a science of sensuous knowledge. Its goal was beauty, in contrast with logic, whose goal was truth. Based upon dichotomies (beauty/truth, aesthetics/logic) the definition was elaborated into a multi-faceted concept assuming that opposites and alternates lead to an aesthetic result. The conjectures and conclusions were those of eighteenth-century Europe but are still common today. There are, however, different criteria at different times in different cultures. Many in Asia, for example, do not subscribe to general dichotomies in expressing thought. Japan makes much less of the body/mind, self/group formation, with often marked consequences. Here we would notice that what we would call Japanese aesthetics (in contrast to Western aesthetics) is more concerned with process than with product, with th...

UMJETNIKOVA RADIONICA Sebastian Bieniek Umjetnik je majstor. Tako ga često i oslovljavaju. Ovo oslovljavanje, vezano za izvorni status i umijeće stvaraoca, pobuđuje još jednu asocijaciju, kojom se umjetnička djelatnosti smješta u prostor posebne radionice. Smatra se da je atelje predio u kome umjetnik, s onu stranu svake vreve, izgrađuje svoje djelo u dostojanstvenoj samoći. Na ovakav pogled nadovezuju se predstave o ateljeu kao rezervatu, tajnovitom skrovištu ili kužnoj jazbini, gdje se u umjetnikovoj proizvodnoj djelatnosti sustižu zanatstvo, alkemičarske vještine i skandaloznost. Svaki od ovih iskaza može pronaći argument za svoju potporu. Umjetnik, međutim, na atelje gleda mnogo jednostavnije, istovremeno znajući da je u njemu sve mnogo složenije. Atelje je za umjetnika realnost. Oni koji su prošli kroz muku siromaškog dovijanja dobro znaju o kakvoj “realnosti” je riječ. U društvenom sistemu u kojem je potpuno obesnažena i obespravljena svaka duhovna djelatnost, rješenj...

"Naš duh je beskrajno fina mešavina racionalnog i iracionalnog. Svrsishodna i koncentrisana iracionalnost je neophodna za postojanje mitologije i, simetrično tome, svrsishodna i koncentrisana racionalnost vodi nauci. Mit i nauka (koja se sve oštrije izdvaja iz filozofije) dva su pola ljudskog intelekta. I mit i nauka traže svoje sublimne izraze. Tako se mit izražava kroz Umetnost a nauka kroz Matematiku. Kada je civilizacijska svest jednom stavila Matematiku i  Umetnost jednu kraj druge, pokazalo se da su prožimanjamnogo dublja i temeljnija nego što se u početku i slutilo. Geometrijske proporcije doprinose estetskom doživljaju.Krug je lepa geometrijska figura. Sonet je cikličan. Matematički grafovi su obojeni dok se muzički komadi oslanjajuna ornamentalnu kombinatoriku. Klasični hramovi i građ evine sadrže kanon Zlatnog preseka koji je sažet u jednom iracionalnom broju sa najjednostavnijim neprekidnim razvojem. Pozorišni komadi imaju svoju numeriku koja se ogleda u prebrojava...