Posts

Showing posts from 2017

Sreten Petrović: Mit, religija i umetnost

Image
Kada je Ernst Bloh sa najdubljim filozofskim uverenjem rekao da „nema umetnosti bez mitološkog tla, i nikada je neće biti bez nekog verovanja”, dodavši da je mit trajni izvor i iskon umetnosti? [1], on je time potcrtao privrženost Šelingovoj metafizici i romantičkoj ideji njegove Filozofije umetnosti i Filozofije mitologije, da je mit osnov i inspiracija umetnosti. 
Prva polovina XIX veka u znaku je obnovljenog interesa za mitologiju i umetnost, što je posledica novih duhovnih okolnosti, u kojima se uz uspon i obogotvoravanje nauke a sa njom i nove vere u istorijski napredak koji se oslanja na tehniku, shvatilo da se nikakav pomak u budućnosti ne može učiniti na štetu tradicije i vrednosti duha koje su položene u prošlim vekovima. Zahvaljujući romantičkom poletu, shvaćena je na pravi način ideja o neophodnosti očuvanja ravnoteže između sadašnjosti i prošlosti, na kojoj je kao na epohalnom projektu, samo koju deceniju ranije, istrajavao Ž. Ž. Ruso, ustajući protiv optimistički nastroj…

Đuro Šušnjić: Religija i nauka - zbirka suvišnih uvreda

Image
Nauka je neobična pojava u ljudskom iskustvu: racionalna je, ali počiva na veri; nije dogmatična, ali ima pretpostavke; ceni autoritete, ali nije autoritarna; jeste organizacija, ali svaki njen član je slobodan; jeste ustanova, ali sumnja u sve; nije ideologija, ali brani svoje interese; nije politika, a donosi sudbonosne odluke; nije pravo, a ima stroge norme; nije etika, a zahteva moralno vladanje; nije religija, a veruje u svoju metodu; nije filozofija, a ne može bez nje i sa njom se stalno spori; nije umetnost, a otkriva sklad sveta; nije mit, a ipak to postaje; nije magija, a stvara čuda; otkriva zakone, ali ih ne propisuje; ispituje pojedinačnu pojavu, ali joj saznanje pojedinačnog nije cilj; upoznaje delove stvarnosti, ali joj celina uvek izmiče; proučava čoveka, ali ga ne razume; otkriva istine o njemu, ali se one često pokažu kao zablude. S. Frojd kaže: poslednja zabluda u nauci naziva se istinom! U Ecce homo (Evo čoveka) filozof volje za moć se pita: „Zašto sam tako pametan…

Andrej Ule: Vitgenštajn i Tolstoj o smislu života

Image
Izvorno objavljeno u časopisu "Polja"


Počeću s nekoliko važnih sličnosti između Vitgenštajnovog i Tolstojevog života. Obojica su bili rođeni u izuzetno bogatim porodicama, obojica su kasnije odbacili sve svoje bogatstvo i pokušali da žive jednostavnim i prostim životom. Obojica su veoma cenili ručni rad kao duhovno uzdignuće, svakako više nego verske obrede, studije teologije ili filozofije. Obojica su doživeli verski preobražaj u neobičnu verziju hrišćanstva lične vrste.


Tolstojevi romani, pogotovo Rat i Mir, Vaskrsenje i Ana Karenjina bili su Vitgenštajnu izuzetno važni. Jedino se još uticaj Dostojevskog (Braća Karamazovi) mogao meriti s Tolstojevim. Međutim, na Vitgenštajna su najrevolucionarnije uticali Tolstojevi filozofsko- verski spisi, naročito Jevanđelje u pismima i Ispovest. Prvu knjigu je Vitgenštajn, kao vojnik u austrijskoj vojsci, sasvim slučajno našao baš na početku Prvog svetskog rata u napuštenoj knjižari na frontu u gradu Tarnov, danas u južnoj Poljskoj. P…

V.Benjamin: Prilozi o istoriji

Image
[Krivica] 
Za prikrivanje linearnosti događanja najviša kategorija svetske istorije jeste krivica. Svaki moment u svetskoj istoriji okrivljava i okrivljavajući je. Uzrok i posledica nikada za strukturu svetske istorije ne mogu biti odlučujuće kategorije, jer ne mogu da odrede nikakav totalitet. Na logici je da dokaže stav da nikakav totalitet kao takav ne može biti uzrok ili posledica. U tome je greška racionalističkog poimanja istorije da ma kakav istorijski totalitet (tj. neko stanje sveta) sagledava kao uzrok ili posledicu. Ali neko stanje sveta je uvek samo krivica (koja se odnosi na nekakvo odocnelo stanje sveta). Da li je ono okrivljeno i u vezi s nekim ranijim (analogno kao što je svaki mehanički stadijum uzrok i posledica), tek bi trebalo istražiti. Štaviše, nikakav totalitet nije uzrok ili posledica, nikakav uzrok ili nikakva posledica nije totalitet. Naime, neki totalitet može u sebi sadržati neki kauzalni sistem, ali nikad ne može pomoću istog biti tačno definisan. Relaciju…

Amae – japanska čežnja za stapanjem

Image
Izvorno objavljeno na psihoterapija.com

Brojne su sličnosti i razlike među zapadnom i istočnom kulturom. Kultura Japana posjeduje običaje koje mi zapadnjaci često ne možemo razumjeti. Mnogo je japanskih riječi koje ne možemo prenijeti u našu kulturu, za njih ne postoji odgovarajući pojam. Takva je i japanska riječ – Amae. Amae možemo odrediti kao čežnju za stapanjem, želju da postanemo dijelom nekog većeg od nas samih, tko će se za nas brinuti i tješiti nas u trenucima krize. Japanski psihoanalitičar Takeo Doi tvrdi kako je baš Amae ta temeljna razlika između Japana i zapada. Stvarno, kad bolje pogledamo, odgoj djece na zapadu usmjeren je prema razvoju autonomije, borbenosti i ambicija. U Japanu, baš obratno, za djecu se vjeruje kako posjeduju potrebu za stapanjem i bliskosti, i roditelj im to i daje. Mnogo je aktivnosti koje djeca u Japanu mogu samostalno obavljati, baš kao i njihovi vršnjaci na zapadu, ali to ipak za njih čine njihovi roditelji. Pojam Amae nije vezan samo uz djecu…

I.Jevtić: Telo ljubavi - žensko telo u srednjovekovnoj mističkoj književnosti

Image
Izvorno objavljeno u časopisu "Polja"
Nije li upravo ta neranjivost ljubavnika ljubavi, ta anđeoska zaštita predanih duša (A jedan anđeo bio je serafim i izgarao je u ljubavi i bio je sveti lučonoša za odabranu dušu) 1 pre svega sklonište napuštenih, izabranih i ujedno razvlašćenih – jer kome mogu pripadati sunce, mesec i sve zvezde ako ne upravo onome koji je već odavno izgubio ovaj, naš svet? Srednjovekovno versko osećanje neopozivo je obeleženo razdvojenošću u srcu samog hrišćanstva, idejom otelotvorenog boga i odnosa koji iz toga izvire – napetosti – između božjeg i ljudskog. Zbog svog specifičnog, polivalentnog položaja u sazvežđu značenja koje je srednjovekovno društvo stvorilo o Isusovoj ljudskosti, o telesnom i spasenom, o muškom i ženskom, utoliko više je označena ženska pobožnost. I kada pokušamo da ova značenja iznova prizovemo, moramo pribeći vodećoj vrednosti muškaraca i žena koji su jednom krenuli da traže boga – poniznosti. 
Suočenost sa navikama i vrednostima…

Morski pejzaži Ivana Ajvazovskog

Image

Henri Dejvid Toro - Hodanje (odlomak)

Image
Sreo sam tek jednu, ili dvije osobe tijekom svog života koji su razumjeli umijeće hodanja, tj. odlaska u šetnju – koji su imali dar, da tako kažem, za lutanje: što je riječ koja je predivno izvedena iz „besposleni ljudi koji su lunjali zemljom za srednjega vijeka, i tražili milostinju pod izlikom da idu a la Sainte Terre,“ u Svetu Zemlju, dok bi djeca govorila: „Evo Saint- Terrera,“ lutalice, svetozemljaša. Oni koji tijekom svojih šetnji nikad ne odu u Svetu zemlju, kao što se prave da idu, obični su besposličari i vagabundi; oni koji tamo odu jesu lutalice u pravom smislu. Neki bi, ipak, izveli riječ iz sans terre, bez zemlje ili doma, što bi onda doslovno značilo bez stalnog doma, ali koji se svuda jednako osjeća kod kuće. Jer to je tajna uspješna lutanja. Onaj koji po cijeli dan sjedi u kući možda jest najveća skitnica od svih; ali lutalica, u pravom smislu, nije ništa više skitnica od meandrirajuće rijeke, koja cijelo vrijeme marljivo traži najkraći put do mora. Ali ja više volim…

Marina Abramović - Walk Through Walls (excerpt)

Image
Once I was a postwoman. Not for very long, though.
None of us had wanted to go back to Belgrade when the festival was over, but in order to stay in Edinburgh, we had to find work. So I got a job as a mail lady. I was excited about my new job, but after a few exhausting days of walking around the city, often lost and not speaking the language very well, I decided to only deliver the envelopes with nice handwritten addresses and throw out everything else—especially the bills. My supervisor asked me to return my uniform. That was that for postal work. Then Demarco asked me if I knew anything about interior design. “Of course,” I said. Of course I knew nothing. He took me to an architectural firm and introduced me to one of the principals. “We are designing a dining room for a luxury cruise ship,” the guy said. “Can you give us your input?”
I reported for work the next morning. The first thing I did was to take a pile of white paper and draw a closely spaced grid on each sheet. It was p…

Đorđo de Kiriko - radio emisija "Iskustva"

Image

Ralf Valdo Emerson - Misli

Image
Pročitao sam sinoć stihove jednog istaknutog slikara a bili su, začudo, veoma samosvojni i nimalo uobičajeni. Iz takvih redova duša uvek čuje savet, kakva god da je tema. Osećanje koje oni ulivaju vrednije je od bilo koje misli koju bi mogli sadržati. Verovati vlastitim mislima, verovati da je ono što je istinito za vas u vašem rođenom srcu, istinito za sve ljude- to je stvaralački duh. […] Trebalo bi da čovek nauči da otkriva i motri onaj munjeviti bljesak koji obasjava njegov duh iznutra, pre nego treperavi sjaj nebeskog svoda pesnika i mudraca. A, eto, on otpisuje i ne zametivši vlastitu misao, jer je njegova. U svakom delu genija mi prepoznajemo naše vlastite odbačene misli; one nam se vraćaju sa izvesnom tuđim velelepnošću.
[…] U obrazovanju svakog čoveka postoji trenutak kada on dolazi do ubeđenja da je zavist neznanje; da je podražavanje samoubistvo; da on mora prihvatiti, na šta god da izašlo, sebe za svoju sudbu; silna vaseljena, iako puna dobrote, ni zrno pšenice neće mu p…

Bruno Barbey - Portugal

Image

Ana Mendieta - Identity and the Sacred

Image
An excerpt from the book "The Sacred and the Feminine" by Griselda Pollock and Victoria Turvey



Mendieta’s work from 1973 onwards is increasingly related to nature, and the notion of sacrifice is no longer so explicitly linked to sexuality. The assimilation of the body to the earth marks the series Siluetas. Here Mendieta leaves an imprint of the form of her body in the landscape, an imprint either hollow or formed by the assembly of natural elements. These works illustrate in singular fashion the link between the construction of myth and the search for an identity, highlighted powerfully by Lacoue-Labarthe and Nancy in Le mythe nazi. In paradigmatic fashion, by creating a fusion with nature, Mendieta affirms, through their common fertility, a feminine specificity. The Earthmother in this respect constitutes an all-powerful, truly mythical generality, in which Mendieta’s body literally melts, and in a certain sense becomes lost; the affirmation of a collective identity so cle…

Milan Uzelac - Estetika (odlomak)

Image
Poneko, nestrpljiv, dobije želju da digne ruke od razmišljanja o umetnosti jer ona treba da budi uživanje a ne razmišljanje o njenoj suštini; nije stoga nimalo slučajno što jedan od najznačajnijih estetičara 20. stoleća primećuje kako je "postalo samo po sebi razumljivo da ništa što se tiče umetnosti, ni u njoj samoj ni u njenom odnosu spram celine nije više samo po sebi razumljivo, pa čak ni njeno pravo na egzistenciju" (Adorno, 1980, 25). Međutim, ima i onih koji žele da znaju šta je to umetnost a šta umetničko delo, šta je estetsko iskustvo i kakav je odnos prirodnog i umetnički lepog; većina njih zna da estetika sa sobom donosi razočaranje jer se "ne piše ni za tvorca ni za posmatrača lepog, već jedino i isključivo za mislioca, kome delanje i držanje one dvojice predstavlja zagonetku" (Hartman, 1968, 5). Ako bi i mogla da nam kaže šta je lepo, estetika ne može da nas pouči kako da napravimo određen lepi oblik; ona nije produžetak umetnosti drugim sredstvima ve…

A Tractate on Japanese Aesthetics

Image
AESTHETICS IS THAT branch of philosophy defining beauty and the beautiful, how it can be recognized, ascertained, judged. In the West the term was first used in 1750 to describe a science of sensuous knowledge. Its goal was beauty, in contrast with logic, whose goal was truth. Based upon dichotomies (beauty/truth, aesthetics/logic) the definition was elaborated into a multi-faceted concept assuming that opposites and alternates lead to an aesthetic result. The conjectures and conclusions were those of eighteenth-century Europe but are still common today.
There are, however, different criteria at different times in different cultures. Many in Asia, for example, do not subscribe to general dichotomies in expressing thought. Japan makes much less of the body/mind, self/group formation, with often marked consequences. Here we would notice that what we would call Japanese aesthetics (in contrast to Western aesthetics) is more concerned with process than with product, with the ac…

Predrag Finci - O nekim sporednim stvarima (odlomak)

Image
UMJETNIKOVA RADIONICA

Umjetnik je majstor. Tako ga često i oslovljavaju. Ovo oslovljavanje, vezano za izvorni status i umijeće stvaraoca, pobuđuje još jednu asocijaciju, kojom se umjetnička djelatnosti smješta u prostor posebne radionice. Smatra se da je atelje predio u kome umjetnik, s onu stranu svake vreve, izgrađuje svoje djelo u dostojanstvenoj samoći. Na ovakav pogled nadovezuju se predstave o ateljeu kao rezervatu, tajnovitom skrovištu ili kužnoj jazbini, gdje se u umjetnikovoj proizvodnoj djelatnosti sustižu zanatstvo, alkemičarske vještine i skandaloznost. Svaki od ovih iskaza može pronaći argument za svoju potporu. Umjetnik, međutim, na atelje gleda mnogo jednostavnije, istovremeno znajući da je u njemu sve mnogo složenije. Atelje je za umjetnika realnost. Oni koji su prošli kroz muku siromaškog dovijanja dobro znaju o kakvoj “realnosti” je riječ. U društvenom sistemu u kojem je potpuno obesnažena i obespravljena svaka duhovna djelatnost, rješenje problema “radnog prostora”…