B. Hamvaš: Jantra i apstrakcija


Pozorište, muzika i pesništvo svoj izvor nalaze u religioznom kultu. Poreklo slikarstva je u ovom smislu još nerazjašnjeno. Nastup apstraktne umetnosti pruža način za rešenje ovog pitanja. U arhajičnoj Indiji slika i skulptura bivali su meditativni objekti. Imamo dve skupine tog slikarstva i vajarstva: pratimu i jantru. Pratima je bila figurativna, jantra apstraktna. Pratima je predočavala božanstvo. Takvo je bilo i predstavljanje grčkog Zevsa: glavno božanstvo, sa gromom u ruci, hrastom pored sebe, orlom pod nogama – simboli božanskih atributa. Bezbroj ovakvih slika nalazili smo u Kini, u Egiptu, u Meksiku, u Peru-u. Prva slika je bila slika božanstva. Zato su na Istoku, poglavito na Tibetu, napisali i tekst na sliku, takozvanu mantru. Čovek je seo pred sliku, pročitao mantru, pogled upro na božanstvo, i meditirao. Kasnije smo, u Vizantiji i u Rusiji, pratimu prepoznali pod nazivom ikona. Njen sekularizovani moderni oblik je ikona držana u molitveniku. Evo: predak slikarstva je religiozni kult. Međutim, čovek uz pomoć slike verne prirodi neke povezanosti nije mogao da razume. Za to je bila potrebna apstraktnija umetnost. Slika ili skulptura koja svesno ostaje udaljena od prirode. U arhajičnoj Indiji kultnu sliku koja religioznom meditantu nije predočavala božanstvo, nego apstraktna obličja, nazivali su – jantra. Tibetanski, kineski i hinduistički manastiri prepuni su ovakvih jantri: crtaju tro- četvoro- petougaonike u svojstvenim varijacijama, u neobičnim bojama, pravilnih i nepravilnih oblika. Pratima je meditativni objekat za običnog, a jantra za višezahtevnijeg, zadubljenijeg vernika. Jantra grčkih Pitagorejaca bila je pravougaoni trougao: na ovaj oblik su u svojoj meditaciji uspevali sagraditi celu svoju aritmetiku, kosmogoniju, moral, estetiku, državnu teoriju i eskatologiju. Mnogo lakše možemo razumeti apstraktnu umetnost ako znamo da je zapravo bila praforma slikarstva i vajarstva. I Hornes (Hoernes) primećuje: problem nije geometrička, nego naturalistička umetnost, jer je geometrička bila svuda data. Istorija umetnosti je potvrdila da je geometrička umetnost prethodnica naturalističke umetnosti. Njen nastup je dakle posebno opravdan danas, kada iznova stojimo pred praproblemima. „Nonfigurativna“ slika ostaje nerazumljiva samo u očima onog posmatrača koji ne shvata da delo, kakvo je drevna i istočna jantra, prerasta realno prikazivanje; ona je napravljena za modernog čoveka koji se našao pred starim preoblemima, sa onim tako jedva svesnim ciljem da bude podstrekač, pokretač, središnja tačka, subjekat i objekat nove spiritualne koncentracije. Moramo da prihvatimo sledeću činjenicu: Istok je najdublju introspekciju izazvao apstraktnim slikarstvom. 


Comments

Popular posts from this blog

Marina Abramović - Walk Through Walls (excerpt)

Ariana Huffington - Maria Callas (part I)

Sreten Petrović: Mit, religija i umetnost