F.I.Dostojevski: O svetu

”Odlučio sam, ko je bio u pravu: ti ili onaj koji ti je tada postavljao pitanja? Seti se prvog pitanja; mada ne bukvalno, ali njegov smisao je ovaj: »Ti hoćeš da ideš u svet i ideš praznih ruku, sa nekim zavetom slobode, koji oni u prostoti svojoj i po urođenoj anarhičnosti svojoj ne mogu shvatiti, od koga se boje i strahuju, jer ništa i nikada za čoveka i ljudsko društvo nije bilo nepodnošljivije od slobode! A vidiš li ovo kamenje u ovoj goloj i vreloj pustinji!... Pretvori ih u hlebove i za tobom će potrčati čovečanstvo kao stado, zahvalno i poslušno, mada večno strepeći da ćeš dići ruku svoju i nestaće hlebovi tvoji.« Ali ti nisi hteo da čoveka lišiš slobode i odbacio si predlog, jer si zaključio: kakva je to sloboda, ako je poslušnost kupljena hlebom? Ti si odgovorio da čovek ne živi jedino od hleba; ali znaš li da će u ime tog istog hleba zemaljskog i ustati protiv tebe duh zemljin, i sukobiće se s tobom, i pobediće te, i svi će poći za njim, kličući: »Ko je sličan ovom zveru, on nam je dao oganj s neba!« Znaš li ti da će proći vekovi i čovečanstvo će ustima svoje premudrosti i nauke proklamovati da nema zločina pa, prema tome, nema ni greha, već samo ima gladnih. »Nahrani, pa onda i traži od njih vrlinu!« - eto šta će napisati na zastavi koju će podići protiv tebe i kojom će srušiti hram tvoj. A na mestu tvog hrama podići će se nova zgrada, ponovo će se podići strašna Vavilonska kula, i mada se ni ona neće dovršiti, kao ni ona ranije, ali ti bi ipak mogao izbeći tu novu kulu i za hiljadu godina skratiti patnje ljudima, jer oni će ipak doći k nama, pošto se hiljadu godina namuče sa svojom kulom! Oni će nas tada naći ponovo pod zemljom, skrivene u katakombama (jer ćemo ponovo biti gonjeni i mučeni), naći će nas i zavapiće: »Nahranite nas, jer oni koji su nam obećali oganj s neba, nisu nam ga dali.« I tada ćemo mi dovršiti njihovu kulu, jer će je dovršiti onaj ko ih nahrani, a nahranićemo ih samo mi, u ime tvoje, i slagaćemo da je u ime tvoje. O nikada, nikada oni bez nas neće sebe nahraniti! Nikakva nauka im neće dati hleba dok budu bili slobodni, ali svršiće se time što će oni doneti slobodu svoju pred naše noge i reći nam: »Bolje je da nas porobite, samo nas nahranite.« Shvatiće, najzad, sami da je nezamislivo da slobode i hleba zemaljskog ima dovoljno za sve, jer nikad, nikada, neće umeti da podele među sobom ono što imaju! Takođe će se uveriti da nikada ne mogu biti ni slobodni, zato što su nemoćni, poročni, ništavni i buntovnici.”

- ”Braća Karamazovi”






Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Marina Abramović - Walk Through Walls (excerpt)

Image
Once I was a postwoman. Not for very long, though. None of us had wanted to go back to Belgrade when the festival was over, but in order to stay in Edinburgh, we had to find work. So I got a job as a mail lady. I was excited about my new job, but after a few exhausting days of walking around the city, often lost and not speaking the language very well, I decided to only deliver the envelopes with nice handwritten addresses and throw out everything else—especially the bills. My supervisor asked me to return my uniform. That was that for postal work. Then Demarco asked me if I knew anything about interior design. “Of course,” I said. Of course I knew nothing. He took me to an architectural firm and introduced me to one of the principals. “We are designing a dining room for a luxury cruise ship,” the guy said. “Can you give us your input?” I reported for work the next morning. The first thing I did was to take a pile of white paper and draw a closely spaced grid on each sheet. I...
Keep reading

Ariana Huffington - Maria Callas (part I)

Image
(1923-1941) Maria's fighting instinct beginning to assert itself, but it was still her mother who was the force driving her on. Evangelia’s head may have been in the clouds about her daughter’s prospects, and her heart nowhere in evidence, but her feet were solidly on the ground. The conclusion she reached in the last days of 1936 was that, if Maria was to have the teachers and training she would need for the career Evangelia dreamed of, they would have to return to Greece. There, with her family’s musical connections and without her husband’s constant objections, she could dedicate herself even more thoroughly to the polishing of the treasure she was convinced she held in her hands. However logical the arguments in favor of leaving for Greece, the arguments against the move were equally compelling. In the end it was not logic, but instinct that resolved Evangelia’s dilemma. She had a dream in which her father—the figure who from her childhood had been most irrevocably associat...
Read more

Sreten Petrović: Mit, religija i umetnost

Image
Kada je Ernst Bloh sa najdubljim filozofskim uverenjem rekao da „nema umetnosti bez mitološkog tla, i nikada je neće biti bez nekog verovanja”, dodavši da je mit trajni izvor i iskon umetnosti? [1], on je time potcrtao privrženost Šelingovoj metafizici i romantičkoj ideji njegove Filozofije umetnosti i Filozofije mitologije, da je mit osnov i inspiracija umetnosti.  Prva polovina XIX veka u znaku je obnovljenog interesa za mitologiju i umetnost, što je posledica novih duhovnih okolnosti, u kojima se uz uspon i obogotvoravanje nauke a sa njom i nove vere u istorijski napredak koji se oslanja na tehniku, shvatilo da se nikakav pomak u budućnosti ne može učiniti na štetu tradicije i vrednosti duha koje su položene u prošlim vekovima. Zahvaljujući romantičkom poletu, shvaćena je na pravi način ideja o neophodnosti očuvanja ravnoteže između sadašnjosti i prošlosti, na kojoj je kao na epohalnom projektu, samo koju deceniju ranije, istrajavao Ž. Ž. Ruso, ustajući protiv optimistički...
Read more