Circles Squared

SIMBOL I ALEGORIJA 1. Simbolični svemir Trinaesto stoljeće uspijeva utemeljiti shvaćanje ljepote na hilemorfičkim osnovama, uvodeći u tu viziju teorije fizičkog i metafizičkog lijepog razra|ene u estetikama proporcije i svjetlosti. Ali da se shvati točka razvoja koju predstavljaju ti zaključ ci, potrebno je voditi računa još o jednom vidu srednjovjekovne estetske osjetljivosti, možda najtipičnijem, onome što najbolje obilježava to razdoblje jer pruža sliku takvih mentalnih procesa koje smatramo »srednjovjekovnima« u punom smislu: riječ je o simbolično-alegorijskoj viziji svemira. Osrednjovjekovnom simbolizmu pružio nam je magistralnu analizu Huizinga, pokazujući kako sklonost prema simboličnoj viziji svijeta može zahvatiti i suvremenog čovjeka: Niti u jednu veliku istinu srednjovjekovni duh nije bio toliko uvjeren kao u rije- či svetog Pavla Korinćanima: Videmus nunc per speculum in aenigmate, tunc autem facie ad faciem (sada vidimo nejasno u ogledalu, a onda ćemo licem u lic...

1. Umetnost i život  Predmet psiholoske estetike: tvorac i ljubitelj. - Postavlja se jedno prethodno pitanje: da li estetika ima naročito posla sa tvorcem koji je aktivan u stvaranju ili sa ljubiteljem koji je pasivan u posmatranju? Da li je psihološka estetika naročito psihologija genija i invencije ili psihologija divljenja, ukusa i ocenjivanja? Često su je shvatali na jedan ili na drugi način. Treba je shvatiti i na jedan i na drugi način. Ne zanemarujući nesumnjive razlike, treba zapaziti i da je stvaralac umetnik isto tako i sudija samom sebi: pisac čim ponovo pročitava svoj rukopis da bi ga ispravio, slikar čim se izmiče da bi video svoje platno u celini i doterao ga, muzičar čim svira svoju simfoniju na klaviru iii kad je orkestar pred njim ponavlja. A kritičar ili ljubitelj je aktivan na svoj način kad kroz misao oživljava delo i čini ga svojim i, da bi ga razumeo, trudeći se da usvoji njegovu tehniku. Moderna estetika se obraća redom tim obema, nerazlučivo vezanim, ...

(1923-1941) Maria's fighting instinct beginning to assert itself, but it was still her mother who was the force driving her on. Evangelia’s head may have been in the clouds about her daughter’s prospects, and her heart nowhere in evidence, but her feet were solidly on the ground. The conclusion she reached in the last days of 1936 was that, if Maria was to have the teachers and training she would need for the career Evangelia dreamed of, they would have to return to Greece. There, with her family’s musical connections and without her husband’s constant objections, she could dedicate herself even more thoroughly to the polishing of the treasure she was convinced she held in her hands. However logical the arguments in favor of leaving for Greece, the arguments against the move were equally compelling. In the end it was not logic, but instinct that resolved Evangelia’s dilemma. She had a dream in which her father—the figure who from her childhood had been most irrevocably associat...