M. Misailović: Dramaturgija prostora i vremena (odlomak)

Nećmo se ovde baviti raznim poimanjima i shvatanjima prostora u filozofskom smislu: nas interesuje fenomenologija prostora na nivou svakidašnjeg, koje se stvaralačkim postupkom može transponovati u umetničku ifi scensku stvarnost višeg nivoa, tj. stvarnost koja sobom otkriva i odgovarajuće zakonitosti same "niže" stvarnosti iz koje proizilazi. (Na primer: ono što je svakidašnje ne mora biti i - tipično, ali ono što je tipieno - kao vid zakonitosti - nije samo svakidašnje, nego je i svevremensko).  
Prema tome, vreme i prostor - kao sile sa kojima čovek sadejstvuje u toku svog svakodnevnog egzistiranja - imaju ,,lik" koji odgovara prosečnom iskustvu i poimanju, ali ako vreme i prostor posmatramo i kao sredstva umetničkog izraza, onda taj isti spreg sila označen kao vreme - prostor, dobija drugi smisao: tada vreme - prostor može da doprinese otkrivanju suštine svega što se pojavljuje. I učestvujući - kao sredstvo - u otkrivanju ostalih suština, vreme i prostor, u isti mah, osvetljavaju i svoju pojavnu i svoju suštinsku stranu. 

Svako umetničko stvaralaštvo, što će reći i dramaturško, obuhvata - u slici rečeno - samo nekoliko vremensko-prostornih "oktava" do kojih dopire ljudsko iskustvo i ljudska intuicija: iznad i ispod obuhvaćenih oktava kao gornje i donje granice nalaze se područja nedostižnih beskrajnosti velikog ili beskonačnog i beskrajnosti malog, kao područja filozofskih teorija i proučavanja. 

 Od svakodnevnog ili uobifajenog iskustva veoma su daleke predstave kako najvećeg mogućeg prostora tako i najmanjeg prostora: pokušajmo, na primer, da zamislimo taj najmanje moguć deo prostora (jer prostor je uvek deo nekog drugog prostora) ispod kojeg nema ni prostiranja ni trajanja, tj. ni dejstva ni kretanja, pa ćemo videti kako je to i kao zamisao - veoma teško.



Comments

Popular posts from this blog

Marina Abramović - Walk Through Walls (excerpt)

Ariana Huffington - Maria Callas (part I)

Sreten Petrović: Mit, religija i umetnost