R. Konstantinović: Beket prijatelj (odlomak)

Teško ovo govorim: još je taj pogled na meni. Teško je govoriti o Beketu pod Beketovim pogledom. Sada imam sedamdeset i dve godine. Nisam imao ni trideset godina kad sam se prvi put našao pod tim pogledom, a sve je isto. Poverovao sam, tada, da u tom pogledu ima nečeg "demonskog" . Patos nesavladanog romantizma? Ne sumnjam. Pa ipak, to "demonsko" ne napušta me ni noćas. Šta je to "demonsko" ako ne "čisto gledanje", koje sam tad otkrivao, kao gledanje koje ništa ne kazuje? (Sartr kazuje: u Sartru nema niče g "demonskog"?) Gledanje s onu stranu opštenja. - Evo me ondašnjeg, pred Beketom: "Njegove oči ne izražavaju gotovo ništa, to je samo fascinirajući, uporan pogled. On samo gleda (dobro treba da se čuju ove reči , ako išta treba da se zapamti, ako išta može da se zapamti tamo gde je ovo gledanje koje briše svako pamćenje, ovaj pogled čist, bez prošlosti, bez budućnosti ?), tako uporno i čisto (?), da taj pogled i ne može da bude ništa drugo do samo pogled, i samo čisto gledanje. ( ... ) Ubeđen sam da ima nečeg demonskog u tom pogledu koji ne otkriva savršeno ništa, koji ne dozvoljava nikakvo pronicanje". Pitao sam se: da li čovek tog "čistog gledanja", tog pogleda bez opštenja, "samo posmatra ljude", "kao da živi na nekom drugom svetu i kao da im uopšte ne pripada". Nisam tad još poznavao L'Innommable: "Ovo nisam ja, ja sam daleko" , ali i ono, ne manje važno: "Možda je već to moja krivica što ništa više nemam da kažem, ništa više da čujem pre nego što budem mrtav" . - Naglašavam reč krivica: njegov govor, njegov trud da ipak govori, da nam nešto kaže (da ne ostane, dakle, daleko?), da li je to bio njegov pokušaj da ovu krivicu nekako umanji, kao što je to bilo i njegovo izuzetno os ćanj e obaveze prema prijateljima (ali nikako samo prema njima)? Osećanj e obaveze ili duga . Kao da uporno vraća neki dug koji, međutim, nikad neće vratiti. Čovek pod mrač Oln senkOln duga, onaj za koga je, možda, i prijateljstvo bilo ovo dugovanje prijateljstva, stvar obaveze. (Kao što je i samo postojanje bilo obaveza na postojanje, a rad obaveza na rad. Obaveza gluva i slepa. I neprikosnovena, upravo zato?) On je u svemu čovek obaveze.


Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Marina Abramović - Walk Through Walls (excerpt)

Image
Once I was a postwoman. Not for very long, though. None of us had wanted to go back to Belgrade when the festival was over, but in order to stay in Edinburgh, we had to find work. So I got a job as a mail lady. I was excited about my new job, but after a few exhausting days of walking around the city, often lost and not speaking the language very well, I decided to only deliver the envelopes with nice handwritten addresses and throw out everything else—especially the bills. My supervisor asked me to return my uniform. That was that for postal work. Then Demarco asked me if I knew anything about interior design. “Of course,” I said. Of course I knew nothing. He took me to an architectural firm and introduced me to one of the principals. “We are designing a dining room for a luxury cruise ship,” the guy said. “Can you give us your input?” I reported for work the next morning. The first thing I did was to take a pile of white paper and draw a closely spaced grid on each sheet. I...
Keep reading

Ariana Huffington - Maria Callas (part I)

Image
(1923-1941) Maria's fighting instinct beginning to assert itself, but it was still her mother who was the force driving her on. Evangelia’s head may have been in the clouds about her daughter’s prospects, and her heart nowhere in evidence, but her feet were solidly on the ground. The conclusion she reached in the last days of 1936 was that, if Maria was to have the teachers and training she would need for the career Evangelia dreamed of, they would have to return to Greece. There, with her family’s musical connections and without her husband’s constant objections, she could dedicate herself even more thoroughly to the polishing of the treasure she was convinced she held in her hands. However logical the arguments in favor of leaving for Greece, the arguments against the move were equally compelling. In the end it was not logic, but instinct that resolved Evangelia’s dilemma. She had a dream in which her father—the figure who from her childhood had been most irrevocably associat...
Read more

Sreten Petrović: Mit, religija i umetnost

Image
Kada je Ernst Bloh sa najdubljim filozofskim uverenjem rekao da „nema umetnosti bez mitološkog tla, i nikada je neće biti bez nekog verovanja”, dodavši da je mit trajni izvor i iskon umetnosti? [1], on je time potcrtao privrženost Šelingovoj metafizici i romantičkoj ideji njegove Filozofije umetnosti i Filozofije mitologije, da je mit osnov i inspiracija umetnosti.  Prva polovina XIX veka u znaku je obnovljenog interesa za mitologiju i umetnost, što je posledica novih duhovnih okolnosti, u kojima se uz uspon i obogotvoravanje nauke a sa njom i nove vere u istorijski napredak koji se oslanja na tehniku, shvatilo da se nikakav pomak u budućnosti ne može učiniti na štetu tradicije i vrednosti duha koje su položene u prošlim vekovima. Zahvaljujući romantičkom poletu, shvaćena je na pravi način ideja o neophodnosti očuvanja ravnoteže između sadašnjosti i prošlosti, na kojoj je kao na epohalnom projektu, samo koju deceniju ranije, istrajavao Ž. Ž. Ruso, ustajući protiv optimistički...
Read more