Posts

David Vektor: Pogled na "Psihologiju čovekove moguće evolucije" Uspenskog

Image
Preuzeto sa sajta Duhovni razvoj Dvostruka Faustovska priroda čovekove duše koji se nalazi na duhovnom razvoju nam nameće mnoga pitanja na našem tragalačkom putu, kao što su: zašto je nauka nemoćna da odgovori sve, zašto je svet prošaran srećom i bolom, da li slobodna volja postoji, šta je svest, zašto nije svaki čovek duhovan, i mnoga druga pitanja. U svojoj knjizi P. D. Uspenski odgovara na aktuelna pitanja koja se nameću savremenom čoveku - tragaocu, i to sa izrazitom jasnošću i jednostavnošću pristupačnom svakom ko ima uši da čuje. Problem nauke Za one koji su upoznati u nauku mogu razumeti jasno kako nauka radi, ali većina će prevideti očigledne posledice koje izlaze iz poznatih premisa. Svesni smo da je osnovni alat nauke analiza (raščlanjivanje) problema, možemo reći: prirode. Kako se tehnologija razvija brzim tempom, tako rastu i mogućnosti da se u nauci ustanove nove relacije, potvrde stare, i predvide nove mogućnosti. Posledica toga je sve uža specijalizacija na...

Katarza spoznaje

Image
Radosti sticanja, već u zavisnosti od prirode onoga što se stiče, međusobno su jedinstvenih aroma i dugoročnih efekata. Jedna od tih radosti, kao i sve drugo, se ističe. Momenat prepoznavanja novog znanja, otkrovenje, u sebi sadrži jednu kategoriju, jedan kvalitet na intersekciji estetike i etike. To jeste Lepota u svoj svojoj mnogostranosti, ali i konkretnoj svežini noviteta - noviteta koji znatiželjnom umu donosi preporod svoje vrste. Reformiše ga, otvara nova gledišta i ka spolja i ka unutra. Pažljivom duhu pruža priliku za ponovnu afirmaciju sopstva. James Turell Ekstaza, od grčkog ekstasis - biti izvan sebe - jeste česta nuspojava ove pojave, tzv. "Eureka efekta". Uzdići se izvan sebe, u smislu bivanja boljom osobom nakon tog iskustva. Plotin ju je smatrao "kulminacijom ljudskih mogućnosti", mistici sviju religija se na nju pozivaše tijekom svojih momenata divinacije. Za ekstazu se može reći da je neobuzdani, razuzdani, anarhistički pratilac samog p...

Dictionary of Obscure Sorrows (II)

Image
nementia   n. the post-distraction effort to recall the reason why you’re feeling particularly anxious or angry or excited, in which you retrace your sequence of thoughts like a kid wandering across the neighborhood gathering the string of a downed kite, which was likely lost in a romantic storm or devoured by that huge carnivorous tree that is Things Your Parents Have Said. lethobenthos   n. the habit of forgetting how important someone is to you until you see them again in person, making you wish your day would begin with a “previously on” recap of your life’s various plot arcs, and end with “to be continued…” after those will-they-won’t-they cliffhanger episodes that air just before the show goes back into months of repeats. aimonomia   n. fear that learning the name of something—a bird, a constellation, an attractive stranger—will somehow ruin it, transforming a lucky discovery into a conceptual husk pinned in a glass case, which leaves one less myster...

Isidora Sekulić: Duboko ćutanje je duhovna suština

Image
Preuzeto sa sajta Gledišta Po koji put se u životu vraćam na tačku: ćutati, ćutim, ćutanje. Blago onima koji su rod tima trima stvari. U saobraćaju s ljudima i sa događajima čovek govori, u sebi, čovek ćuti. Kako je zagonetna stvar ćutanje, i san je zagonetna stvar ali ćutanje zagonetnije. Kad ćutimo u sebi to je sasvim neko osobito stanje izvan svake konkretne realnosti. U životu, čovek je ograničen u sebi on je neograničen kraja mu nema. Naravno pod uslovom da duboko ćutimo i da duboko u sebi ćutimo. Duboko ćutanje i duboka samoća, dve apsolutno duhovne stvari u čoveku. Govorom se kažu velike važne divne stvari, ali sve u ograničenjima. Najpreciznije i najsuštinskije znamo ono sto ne možemo nikada iskazati. Jezik sam je ograničen. Jednako se razvija ali jednako vene i opada. Što je govoreno i pisano pre pedeset godina, čudno je i smešno, danas. A što je pre trista godina govoreno i pisano, to je mrtav jezik to je knjizi fotografisan pokojnik. Ćutanje, naprotiv uve...

Gnostički pogled na svet: kratak pregled gnosticizma

Image
Preuzeto sa sajta Duhovni razvoj Gnosticizam je učenje zasnovano na Gnozi, znanju o transcendenciji koje pristiže iznutra, na intuitivan način. Iako Gnosticizam stoga počiva na lično religioznom iskustvu, pogrešno je pretpostaviti da sva takva iskustva dovode do Gnostičkog shvatanja. Bliže je istini ako kažemo da Gnosticizam izražava osobito religiozno iskustvo, iskustvo koje se ne može prikloniti bilo kakvom teološkom ili filozofskom rečniku, ali koje mu je na neki način srodno, i izražava se posredstvom mita. Zbilja, samim pogledom na Gnostičke spise možemo videti da su u formi mita. Termin "mit" ne bi trebalo da se shvati kao "priče koje nisu istinite", već radije kao da su istine utelovljene u ove mitove drugačijeg poretka u odnosu na dogme teologije ili filozofskih iskaza. U pregledu koji sledi pokušaćemo da obuhvatimo na prozni način šta Gnostički mitovi izražavaju njihovim izrazito poetičnim i maštovitim jezikom. Kosmos Sve religijske tradicij...

Ђуро Коруга: Шездесет - Савршен и хармоничан ентитет у креацији и еволуцији

Image
Изворно објављено у часопису "Зенит" Случајан догађај је феномен када се неко случајно спотакне прешавши преко великог богатства, а да је тражио нешто потпуно несродно. Овај појам је изведен из речи Серендип која представља персијски назив за Шри Ланку. Ме­ђу­тим, сама персијска реч је била изведена из санскритског на­зи­ва за Шри Ланку и смислио ју је Хорас Валпол наводећи то у писму 1754. свом пријатељу: „Јед­ном сам прочитао смешну бај­ку која се звала Три принцезе Се­рен­ди­па. Како су њихова височанства стално путовала, увек су случајно и мудро, проналазиле ствари које нису тражиле. На пример, јед­на од њих је открила да је камила, која је ослепела на десно око, стално путујући истим путем, по­је­ла траву само са леве стране. То је значило да је проблем могао постојати само са десним оком. Да ли сада разумете шта значи појам слу­чајан догађај?“ Постоји много примера на први поглед случајних догађаја у науци и инжењерству. На пример, прва идеја о случајном дога...

Đorđo Vazari: Životi slavnih slikara, vajara i arhitekata - Mikelanđelo, Sikstinska kapela (odlomak)

Image
Preuzeto sa bloga Casa del Poeta Tragico . Kada se papa vratio u Rim a Mikelanđelo je završavao ovu statuu u Bolonji, Bramante, prijatelj i rođak Rafaela da Urbina, a s obzirom na to ne mnogo naklonjen Mikelanđelu, videvši da papa ceni i sve više veliča značaj njegovih vajarskih dela, naumi da u odsustvu Mikelanđela ohladi njegovo raspoloženje, tako da, kada se Mikelanđelo vrati, njegova svetost obustavi završavanje svoje grobnice, govoreći da to izgleda kao požurivanje smrti i da je pripremanje groba za života loš znak; Rafaelo i Bramante su toliko ubedili papu da je on, kada se Mikelanđelo vratio, odlučio da za uspomenu na Siksta, svoga strica, njemu poveri ukrašavanje svoda kapele koju je ovaj dao sagraditi u dvorcu; Bramante i drugi Mikelanđelovi suparnici smatrali su da će ga na taj način odvući od vajarstva u kome su i oni priznavali da je savršen; mislili su da će ga dovesti do očajanja, jer će, primoran da slika, a pošto nije imao iskustva u slikanju fresaka, što je bio man...

Vladeta Jerotić: Samoća i usamljenost

Image
Вероватно никад у прошлости проблем самоће и усамљености није постављан пред људски дух са више оштрине и непосредне датости него што је то данас. Некада су појединци били део велике породице, затим још шире, црквене или државне организације и нису се осећали усамљено, живели су и умирали са неким и поред неког, у једном, више или мање, затвореном систему. Грчки мудраци и римски филозофи истицали су гносеолошку вредност самоће, средњевековно хришћанство аскетске идеале усамљивања. Тек ново време и наш век, са нагло узнапредовалим процесом урбанизације, индивидуације (али умножавањем становништва и супротним процесом масовности и анонимности живљења), као и егзистенцијалистичким филозофским теоријама о "бачености у свет", "безграничној отворености" према свету у коме прете досада, сета и очајање, поставили су на драматичан начин вечни људски проблем самоће и усамљивања, први пут оштро разликујући ова два појма. Док су раније у свести обичног човека појмови само...