Blez Paskal: Misli (I)

277. Srce ima svoja umovanja koja um ne poznaje; to se vidi iz hiljadu stvari.
278. Srce oseća Boga, a ne razum. Eto šta je vera: Bog koga osećamo u srcu a ne u razumu.
346. Misao čini čovekovu veličinu.
347. Čovek je samo trska, najslabija u prirodi; ali to je trska što misli.(…) Sve naše dostojanstvo sastoji se, dakle, u misli. Time treba da se ponosimo, a ne prostorom i trajanjem, koje nismo kadri da ispunimo. Trudimo se, dakle, da pravilno mislimo: u tome leži načelo morala.
358. Čovek nije ni anđeo ni životinja, i nesreća je što onaj ko želi da postane anđeo postaje životinja. 360. Ono što stoičari predlažu tako je teško i tako lakomisleno!
397. Veličina je čovekova golema po tome što on zna da je bedan. Drvo ne zna da je bedno. Osećati se bednim znači, dakle, biti bedan; ali uviđati svoju bedu znači biti veliki.



Comments

Popular posts from this blog

Marina Abramović - Walk Through Walls (excerpt)

Ariana Huffington - Maria Callas (part I)

Sreten Petrović: Mit, religija i umetnost