Marija Petričević: Pojam kalokagatije u svetlu ontološkog tumačenja lepog u antičkoj filozofiji (odlomak)

Između žudnje za nečim i njenog cilja – između erota i lepote – treba praviti strogu razliku. Cilj, koji predstavlja neizbežan vrhunac žudnje, nije postojanje nego biće, a samo u odnosu na njega prethodno postojanje se može sagledati kao takvo. Svako postojanje odvija se u vremenu (...) tako da biće u svom ispoljavanju, kao krajnji cilj postojanja, nije samo lepota nego je i večnost, ono što stoji izvan vremena i što sa svoje strane jedino i omogućava spoznaju vremena. Odatle proističe metafizički odnos između lepote, večnosti i besmrtnosti.

Odnos između erota, nagona i stvaranja u lepom, kao i učešće u večnosti koje odatle proističe, otkrivaju metafizički karakter lepog: pošto je žudnja za lepim u stvari žudnja za bićem, stvaranje je jedina mogućnost da se kroz postojanje učestvuje u biću; ali učestvovati u biću znači imati udela u onome što jeste, a što ne postaje – dakle, što niti nastaje niti propada – što je izvan vremena, što pruža merilo za spoznaju vremena.“ Erot, zapravo, ima ulogu posrednika između ljudi i bogova pošto je sam “između” bića i nebića. On “tumači bogovima ono što dolazi od ljudi, a ljudima ono što dolazi od bogova, bogovima ljudske molitve i žrtve, a ljudima božje naredbe i nagrade za žrtve. A budući da se nalazi u sredini između jednih i drugih, on je ispunjava tako da sobom povezuje svet u celinu.” kaže Diotima Sokratu u “Gozbi”

Ceo tekst.

Janet Little Jeffers

Comments

Popular posts from this blog

Marina Abramović - Walk Through Walls (excerpt)

Ariana Huffington - Maria Callas (part I)

Carl Jung and the Gnostic Anima