Pogrešnost
Preuzeto sa bloga Anamika Shaktii
Ono što utiče na duboko usađen osećaj Pogrešnosti unutar čoveka jeste njegovo temeljno ne poznavanje njegove Prirode.
Ono što utiče na duboko usađen osećaj Pogrešnosti unutar čoveka jeste njegovo temeljno ne poznavanje njegove Prirode.
Pogreška je Umna tvorevina nastala iz ne-Razumevanja.
Kao što lav vidi plen, gazela vidi predatora i unutar njihove stvarnosti ne postoji osećaj pogrešnosti. Čovek za razliku od životinje, često nije u stanju osetiti ulogu koju ima u odnosu na svet,niti Sebe unutar njega, uporno pokušavajući da se formira i prilagodi utjecajima koje dobija, u potpunosti zanemarujući osećaj koji dolazi iz njegovog Istinskog, Autentičnog dela.
Pogrešnost ne postoji.
Ne bitno da li Posmatramo naš Unutarnji svet ili Spoljašnji (jer doista nema razlike), ono što nas uvlači u reakciju na viđeno, jeste Stav, sviđanje ili ne sviđanje toga čemu Svedočimo i Identifikacija koja dolazi iz toga. Mišljenje je bazirano na stepenu Razumevanja koje nam omogućuje širina Svesti koja obitava unutar nas. Svest je konstantno ugrožena kroz svoju sklonost ka prijanjanju i ulaženju u identifikaciju unutar Krajnosti Uma. Svest je najmoćnija i ujedno najslabija supstanca koja može postojati unutar čoveka.
Kako se Percepcija menja, proširuje i produbljuje, primenom Ideja Rada, pojavljuju se delovi Ličnosti koji će vrlo lako prijašnja Mišljenja, Navike, Ideje, Stavove i Identifikacije nazvati Pogrešnima. Delovi Ličnosti koji se tada pojavljuju su poput virusa i najčešće se pojavljuje Prezir naspram viđenog, osećaj Pogrešnosti, Nipodaštavanje, Sram.
Pogrešnost ne Postoji. Postoje prilike iz kojih možemo razviti i kristalizovati Svest, prilka da se proučavamo, istražujemo, spoznamo. Postoje situacije koje imaju sposobnost da nas uspavaju ili degardiraju i u tom smislu reči one su ŠTETNE za čoveka koji Radi na sebi. Za sve ostale čija je to normalna, uobičajena percepcija, za čoveka koji ne Radi na sebi – to je život, stvarnost, ono unutar čega se oseća dobro, živo ili ne. Ovde nema GREŠKE. Postoji samo prilika za Posmatranje naših Reakcija.
Delovi kroz koji Svet kojem Svedočimo, izazivaju Stav Pogrešnosti, ne postoje unutar Razumevanja. Osećaj i projiciranje temeljne Pogrešnosti naspram sebe ili drugih ne postoji unutar čoveka koji doista Razume.
Sve što percipiramo ima svoju Ulogu unutar svoje individualne stvarnosti. Spoznavajući svoju Istinsku Prirodu,čovek stiče sposobnost da se prepozna i u lavu i u gazeli. To su Krajnosti unutar Uma, kojima Svedoči bez Otpora, Razume ih i nije u sukobu sa njima smatrajući ih Pogrešnima.
Percepcija, perspektiva iz koje Svedočimo , uprljana pozadinskim procesima i identifikacijama, kojih najčešće nismo Svjesni i oni daju boju Stvarnosti. Kroz Rad na sebi, kroz de-identifikaciju, čistimo Percepciju, otvaramo se za doživljaj Stvarnosti onakvom kakva ona doista jeste. Učimo da doživljavamo Stvarnost bez Otpora. Ovo je dug i često bolan proces.

Comments
Post a Comment