Samo-zaborav: Cilj i Motiv Unutarnje Evolucije

Preuzeto sa Bhearava Kaala

Čovjek zaboravlja zašto je tu gdje se nalazi (u Učenju ili Radu). Kao što zaboravlja ono što ga je jučer morilo dolaskom novog dana, dolaskom finih i ugodnih trenutaka. Zbog toga Učenje uvijek započinje negativnim pristupom. Motivacija ulaska u određenu disciplinu skoro uvijek je negativna. Negativna u smislu želje, očekivanja da se razriješi nešto što nas ugrožava u nekim specifičnim trenutcima, neko zlo, loše, nešto što u sebi ne možemo da prihvatimo. Time, Cilj postaje nešto pozitivno, iako i on može biti temeljno Negativan-Pozitivan proces. Motiv ulaska u učenje može biti želja da se riješimo nekog dijela sebe koji ne volimo, koji nam se ne sviđa, određenih navika, mehanizama i samim tim cilj postaje – “negativno-pozitivno” – želja da se bude u miru sa sobom, želja da se bude ujedinjen, ili neka druga očekivanja koja imamo u vezi procesa Učenja u koje smo ušli. Ta dva kretanja – od jednog ka drugom – može biti povezano sa nižim elementom u Tantri nazvanim Pashvacara ili stadij borbe protiv životinjskih nagona i karakteristika u čovjeku. Ili može biti povezano sa slijedećim malo višim elementom Viiracara tj. stadij u kojem se čovjek borbi protiv nižih ljudskih elemenata koji ga vuku u degradaciju a ne unutarnju evoluciju.

Sarve ca pashavah santi talavad bhútale naráh; Teśáḿ jiṋána prakásháya viirabhávah prakáshitah; Viirabhávaḿ sadá prápya krameńa devatá bhavet. –Rudrayámala Tantra

“U svakodnevnim okolnostima sve u čovjeku je u animalnoj početnoj fazi. Kada se probudi duhovna žeđ unutar čovjeka-životinje on postaje poput Viire ili heroja koji se bori protiv niže prirode. Kada je Viirabhava u potpunosti uspostavljena čovjek postaje Devata ili božansko biće.”

Motiv i Cilj postaju jedan od najbitnijih dijelova unutar svakog tko želi da Radi na sebi. Cilj postaje bitniji od Motiva unutar te cjeline, ali motiv ne smije biti zaboravljen. Ne smije se zaboraviti ono što nas je gurnulo u samo-istraživanje, što je potaknulo da se probudi čežnja za Višim. S vremena na vrijeme moramo se sjetiti svojih motiva koji su uzrokovali potragu u koju smo krenuli. Jasno je da se motiv vremenom mijenja. To što je bio početni Motiv kasnije više nije jer se čovjek mijenja. Kako se on mijenja, kako počinje uviđati stvari u vezi sebe, stjecati znanje, upoznavati ono što nazivamo “čovjekom” mijenja se i motiv daljnje potrage. Ukoliko motiv ostaje isti u čovjeku nema promijene. Naravno kako se mijenja Motiv tako se i mijenja njegov polaritet. Početni motiv koji je poticao iz negativnog iskustva života, bio obojan negativnim stavom, uvjerenjem, negativnom motivacijom postaje, preko negativno-pozitivnog procesa, pozitivan motiv. Više vas ne tjera nedaća da se mijenjate, već se pojavljuju pozitivne težnje koje bivaju motivi daljnje potrage. Recimo, želite da postanete cjeloviti jer ste ISKUSILI trenutke cjelovitosti. Želite da spustite Mir u sebe jer ste ISKUSILI Mir, i slično. Na kraju motiv postaje pozitivno-neutralni s težnjom potpune neutralizacije, ali to tome neću ništa pisati jer mnogi nisu prešli ni na negativno-pozitivni dio motivacije.

Rad na sebi nije moguć bez jasnog cilja koji se utvrđuje poznavanjem motiva s kojim smo krenuli. Cilj može biti bilo šta, ali ako on nije jasan i ne možete da ga precizno pojasnite ni vaša potraga nije precizna jer ne znate šta tražite. Zato cilj ne može biti prosvjetljenje jer ne znate šta je to. Cilj ne može biti nešto što ne poznajete. Takav cilj je pokazatelj nedovoljnog poznavanja sebe, učenja, procesa kroz koji prolazite i samim tim nikada ne dovodi do završetka staze jer VI NE ZNATE GDJE JE NJEN KRAJ. Otuda imamo niz ljudi kojima je cilj prosvjetljenje i služi samo-obmanjivanju kako sebe tako i drugih i najčešće to su ljudi koji niti poznaju sebe, niti Stazu a ponajmanje Put, a ni svoj cilj. I teško da dolaze do cilja koji su u sebi imaginarno zamislili. Cilj ne može biti imaginaran. Imaginacija nije proces koji može da definira cilj. Apstraktnost i imaginarnost ciljeva česta je kod većine duhovnih tragatelja. Možete reći da vam je cilj osvještavanje sebe, svoje prirode pod uvjetom da jasno i precizno znate šta to znači. Neću davati primjere iz svakodnevnog gdje vam se pokazuje da ne možete imati nedefiniran cilj ili nepoznat cilj, jer time bi pokazao da nemate inteligencije. Ako težite nečemu što ne poznajete znajte da nikada do toga nećete ni doći. Da bi stigli na neki Cilj morate znati šta je to. Ali i prisjećati se cilja ka kojem ste krenuli. Nekada cilj postane zamagljen jer upadate u samo-zaborav. Zaboravljate zašto ste krenuli ka Sebi, zašto se upuštate u određeni Rad jer na vas djeluje niz Zakona ovog univerzuma kojih niste svjesni i čine da linija kretanja od jedne točke ka drugoj biva iskrivljena pod djelovanjem različitih sila i zakona. Kada god zaboravite svoj cilj znači da ste skrenuli sa putanje Puta. Možda vas inercija održava na Putu ili možda nešto drugo imitira Put. Ali to više nije Put. Kada putujete negdje, bez obzira koliko skretali i zastajkivali, podsvjesno i svjesno znate kamo ste se zaputili. Sjećate se toga aktivno ili pasivno. Ako se zaboravite nećete doći na mjesto na koje ste se zaputili. Ako mjesto na koje ste krenuli ne postoji onda ste se samo slagali i na putovanje vas tjera neki drugi motiv koji je prikriven, koji utječe na cijelu strukturu koju nazivate sobom. Mjesto putovanja može biti bilo šta pod uvjetom da znate da to postoji i znate šta je to ili gdje to putujete.

Samo-prisjećanje ne može biti potpuno ukoliko u isto vrijeme niste svjesni – promatrate sebe u dva pravca – to nije emotivno i to nema jasnoću cilja ka kojem ste krenuli. Sve ovo može biti i podijeljeno u nekim trenutcima zavisno od okolnosti u kojima se nalazite. Ali generalno vi morate upućivati određeni Šok tjelesno-umnom aparatu ako želite da OSJEĆATE svoj cilj. Time sam rekao da CILJ TREBA BITI EMOTIVAN. Ako je motivacija bila jaka, ako jasno znate zašto ste krenuli, osjećate da vas sve u vama tjera na takvo kretanje i ako osjetite i znate svoj CILJ vaš Cilj postaje EMOTIVNO NABIJEN. Također u vama se razvija osjećaj da nešto nije u redu kada skrenete sa putanje Cilja. Naravno, Emocija je rijetkost. Ali Vitalno obojan cilj može biti dostupan svakome. Cilj je emotivno gorivo, a ne vitalno, ali u početku vitalno gorivo je isto tako dobro kako bi ste krenuli ka sebi i treba ga iskoristiti. No, Radom vitalno usmjerenje na cilj mora zamijeniti Emotivno usmjerenje na cilj. Svako Učenje ima svoje načine kako da to učini. Taj način ima i Tantričko Učenje.

Čovjek u Radu bi trebao da se svakodnevno sjeća svog cilja. Motiv treba preispitati svakih par tjedana ili par dana kako bi ste uvidjeli da li se on mijenja, da li treba da se mijenja, koji dijelovi dolaze iz pogrešnih dijelova vas i utječu na suprotna kretanja. To će oslabiti djelovanje Zakona iskrivljenja te ćete imati stalno samo-podsjećanje na put kojim ste krenuli i smanjuje se mogućnost skretanja sa Staze ili Puta. Šok koji se dobiva sjećanjem na Cilj i motiv kada emocionalnost cilja opadne, omogućuje osjećaj koji preuzima umno-tjelesni aparat i osjećate moranje da slijedite svoju liniju kretanja ka potpunom ispunjenju onog što ste sebi ciljem zadali.

Postoji još jedno duhovno somnambulističko uvjerenje koje kruži nizom učenja i koje ne pripada izvornim učenjima. To je da čovjek ne smije da bude stalno usmjeren na cilj jer ne uživa u predjelu u kojem se kreće. On mora obraćati pažnju na svoj put do cilja a ne samo na cilj. Problem sa ovim je što ovakve tvrdnje dolaze od onih učenja i pojedinaca koji bi željeli da sve bude jednostavno, koji imaju infantilno osjećanje ljubavi prema tko zna čemu, koji ne znaju i ne mogu da razmišljaju a problem inteligencije zamjenjuju memorijom. Karakteristika tih ljudi je tzv. “emotivni” um koji je u stvari vitalni, potraga za srećom i zadovoljstvom kao suprotnost nesreći, strahu, i slično. To nije emotivni um već vitalni koji suprotnostima pokušava pobjeći od osjećaja nemoći i negativnih raspoloženja i emocija. To su najniži spiritualni putevi, putevi animalnog čovjeka. Viiracara ili Put heroja ne temelji se na vitalnim suprotnostima već na razumijevanju vitalnih, tjelesnih i umnih kretnji u cjelini i pojedinačno s ciljem transformacije krajnosti i nižih ljudskih elemenata te uspostavljanju stalnog središta ili centra unutar sebe. To središte ili centar je Psihičko Ja, stalno Ja, Istinsko Ja. Zbog toga Učenik ne smije da miješa takve izjave sa Ezoteričnim ili Spiritualnim Učenjem. Naziv “spiritualno” lijepi se na sve i svašta, počev od metafizike, preko magijsko-okultnog pa do tzv. duhovnog. No, Duhovno ili Spiritualno nalazi se iza Psihičkog i ono mora biti spušteno u ovu dimenziju, u um. Način da se svemu metafizičkom da naziv “spiritualno” ili “duhovno” odlika je uspavanog uma koji sve mogućnosti koje postoje za čovjeka proglašava već dostignutim ili smatra da ih već ima samo treba da ih dobro odglumi. To niti je prilazni put, niti je Staza, niti je Istinski ili Pravi Put.

Cilj se stalno mijenja. Kako čovjek upoznaje sebe i uviđa korelaciju motiva i trenutnog poznavanja sebe te mijenja motiv tako se i cilj mijenja. Čovjek koji ima stalni cilj nije onaj koji se mijenja. To je znak čovjeka koji na mehanički način ili formativno pamti cilj kako bi u određenim trenutcima mogao da vam napamet izrecitira cilj kojem teži. To nije Put Svjesnog Čovjeka. Ili Put Transformacije i Transcendencije. Ili kako onog što Gurđijev naziva Put LUKAVOG čovjeka, a ne kako su neki preveli, a diče se time da poznaju rad ovog čovjeka i smatraju se dobrim kritičarima, Put skrivenog čovjeka. Skriven čovjek ne znači ništa i to na što se ciljalo sa takvim kritikama u službi je onog što se u Tantri naziva Avidja Učenja ili crno-magijska Učenja. A nedavno sam vam pojašnjavao šta to znači. I da crna magija nije nikakvo gatanje ili nešto tome slično. Jasno mi je da većina stvari u Ezoteričnom je u suprotnosti sa duhovnim kakvo danas poznajemo. Tako je i sa ciljem i motivom. Jasno mi je da većina teži tzv. jednostavnom putu i protiv toga nemam ništa, već samo da ih podržim u tom kretanju. Jednostavnost kojoj teže dolazi iz njihove neosviještene prirode i nema nikakve veze sa Putem ili Oslobođenjem. Zatvor nije jednostavan, nije ograđen lizalicama već je veoma kompliciran i jako težak ukoliko želimo iz njega izaći. Ako stalno zaboravljate da ste u zatvoru i uživate u prirodi zatvora možete reći da želite jednostavan put, pun “emotivne” ispunjenosti, radostan put i slično. Nitko iz Ezoteričnog nema ništa protiv toga. I to je bitno da razumiju oni koji čitaju ove tekstove a nisu na Ezoteričnom Putu.

Rad sa Ciljem je jednostavan ali traži strahovito kompliciranu pripremu. I saznanje o tome gdje se nalazite, gdje ste krenuli, šta u vama ima taj cilj, odakle dolazi motiv vašeg potrage, koji dijelovi i zašto žele da se riješe nekih drugih dijelova i slično. Otuda i preispitivanje cilja i motiva je dio svakodnevne prakse. Prisjećanje na Cilj je također dio svakodnevne prakse. Znati kako dati Emotivni Šok i Snagu Cilju također je dio Unutarnjeg Učenja (da netko ezoterično ne bi preveo kao skriveno ili nekim drugim značenjem i terminom). Lukav Čovjek nije idiot. On zna ZAŠTO i prije svega KAKO da se sjeća Cilja i upotrijebi ga za svoj Unutarnji Napredak i Evoluciju. Ostali, mogu da uživaju u vitalnoj sreći i nadaju se imaginarnom oslobođenju. Ali Učeniku to nije dopustivo. Nekada je potrebno, ako ste skloni zaboravljanju, napraviti načine prisjećanja koji će vam omogućiti da se sjetite Promatranja, Cilja, Motiva. Tome služi i grupa i Majstor i vaši trenutni zadatci. Grupa i Majstor ne služe infantilnom samo-zadovoljavanju nižih prohtjeva, ogovaranju, pijenju kave popodne jer nemate drugih prijatelja i slično. Ukoliko se grupa, Majstor i ostali u Učenju u to pretvore dolazi do raspadanja grupe, izbacivanja ljudi iz Rada, napuštanja Učenja. Kada Majstor primijeti da je takvo što prešlo određenu granicu najčešće rasformira grupe i riješi se učenika koji nisi sposobni da rade na sebi. Jer najslabija karika grupe definira snagu grupe i Učenja. Ako ste uvidjeli da ste najslabija karika onda je vrijeme da se zapitate šta tražite u Učenju, u grupi sa tim Majstorom. Jer to su vrata koja su vam se otvorila. Ona mogu voditi ka van ili ka unutra. Ovo što sam ovdje pojasnio omogućit će vam da preispitate svoje Ciljeve i Motive te da vrata ne vode izbacivanju iz Učenja. Ali i tome da sagledate da li ste Zrelo Ljudsko Biće koje može da primi Učenje ili ste samo derište kojem treba roditeljska pažnja.

Cilj i Motiv su usmjerenje kretanja. Emotivni naboj je gorivo. A Put je putanja vašeg kretanja ka mjesto na koje želite da dođete. Preispitajte sve dijelove kako bi ste znali kamo ste se zaputili i da li je smjer kretanja ispravan ili samo lažete sebe i time bježite dublje u samozaborav.