Ljubiša Kocić: Matematika i estetika
"Naš duh je beskrajno fina mešavina racionalnog i iracionalnog. Svrsishodna i koncentrisana iracionalnost je neophodna za postojanje mitologije i, simetrično tome, svrsishodna i koncentrisana racionalnost vodi nauci. Mit i nauka (koja se sve oštrije izdvaja iz filozofije) dva su pola ljudskog intelekta. I mit i nauka traže svoje sublimne izraze. Tako se mit izražava kroz Umetnost a nauka kroz Matematiku.
Kada je civilizacijska svest jednom stavila Matematiku i Umetnost jednu kraj druge, pokazalo se da su prožimanjamnogo dublja i temeljnija nego što se u početku i slutilo. Geometrijske proporcije doprinose estetskom doživljaju.Krug je lepa geometrijska figura. Sonet je cikličan. Matematički grafovi su obojeni dok se muzički komadi oslanjajuna ornamentalnu kombinatoriku. Klasični hramovi i građ evine sadrže kanon Zlatnog preseka koji je sažet u jednom iracionalnom broju sa najjednostavnijim neprekidnim razvojem. Pozorišni komadi imaju svoju numeriku koja se ogleda u prebrojavanju konfiguracija diskretnih topoloških struktura. Slikarstvo se koristi iterativnim preslikavanjima i računarskom grafikom, dok stroge matematičke teorije tražeilustraciju u Haiku poeziji. Broj π se pojavljuje u Bibliji a ortogonalnost u lingvistici i antropologiji. Dezeni tradicionalnejapanske kimono svile sadrže matrice koje se pojavljuju u Teoriji haosa, a u tlocrtu Katedrale u Šartru (Chartres, Francuska) otkriven je šifrirani muzički zapis skriven u odnosima rastojanja nosećih stubova od dve fokusne tačke u osi glavnog broda Katedrale."
Comments
Post a Comment