V.Jerotić: Bolest i stvaranje (odlomak)
"Unutrašnja nužnost jednog umetnika proizlazi, po Kandinskom, iz tri elementa: 1) svaki umetnik, kao kreator, ima nešto u sebi što traži izraz 2) svaki umetnik, kao dete svoga vremena, podstaknut je da izrazi i duh svoga doba i 3) svaki umetnik potpomaže uzroku umetnosti koji je stalan za sve narode i sva doba. (...) Neodoljiva snaga umetnika u tome je što nam, kazujući svoju istinu, kazuje, u isto vreme, i našu istinu i istinu svih ljudi."
(...)
"Egzistencija je moguća samo kao težnja da se postigne harmonija bića, a ta težnja se javlja samo kad se doživljava osujećenje; čovek kao biće-na-putu neprestano doživljava osujećenje kao podsticaj za slobodnu delatnost."
(...)
"I Jung i Hese najpre su protestvovali i proglasili protest prvim pravilom svakog
individualnog razvoja.
I jedan i drugi imali su za očeve protestantske pastore koji su svojim sinovima
namenili drugačiji razvoj. I jedan i drugi pobunili su se protiv ovakvog razvoja. (...)
U čemu se najpre ogledalo ovo plodno protestantsko ne kada je reč o čisto
spoljašnjim zbivanjima? Umesto da postane pastor, a onda kada je već izabrao
medicinu, internista, kao što je to njegova okolina želela, Jung je postao psihijatar.
Postati psihijatar u Švajcarskoj, na početku našeg veka, (...) značilo je ludost i
neverovatnu smelost.
(...)
Učinio je potom drugi smeli korak kad je rekao Frojdu, i kao čoveku i kao tvorcu
psihoanalize, svoje odlučno ne. Nije to bio nimalo lak korak. Trebalo je po drugi
put, bez osećanja krivice i griže savesti, reći jednom ocu ne. I to svome pravom,
duhovnom ocu, koji mu je najpre podario krila da uzleti, koji ga je smatrao i
nazivao svojim sinom i kome je namenio ulogu naslednika."
Comments
Post a Comment