M. Elijade o svetom i profanom prostoru
"Od brojnih iskustava Eliade, u skladu sa svojim generalnim opredeljenjima, izdvaja dva - iskustvo svetog i iskustvo profanog prostora. "Podsetimo da prvo iskustvo podrazumeva da ispoljavanje svetog prostora omogućava zadobijanje 'tačke oslonca', orijentisanje u haosu homogenosti, 'zasnivanje Sveta', i stvarno življenje. Naprotiv, profano iskustvo podražava homogenost i, dakle, relativnost prostora. Nestaje svaka prava orijentacija, jer 'tačka oslonca' nema vise jedinstveni ontološki status: ona se javlja i nestaje prema potrebama svakodnevnog života. Istinu govoreći, nema vise ni 'Sveta', već samo fragmenata jednog skrhanog univerzuma, amorfne mase jedne beskonačnosti 'mesta', više-manje neodređenih, gde se čovek kreće upravljen zahtevima egzistencije uklopljene u industrijsko društvo.
...
Pitanje prelaza je i pitanje granice. Granica je uvek izazov kako za entitete koji se dodiruju tako i za one međusobno udaljene. Na granici se nešto završava a nešto i započinje. Teško je odoleti saznanju da svaki tok, protočnost, kontinuitet teže granici, odnosno svojevrsnom prostoru na kojem se iscrpljuju odgovarajućem ideje, energije, nagoni, sistemi znanja, emocije."
![]() |
Angkor Wat |
Comments
Post a Comment